NP Krka - 3. dan edukativnog posjeta

Došao je i treći dan naše edukacije, mjesto sastanka su Stinice kod Visovca. Okupilo se 15 članova udruge, malo prije 8 sati ujutro, spremnih da osvoje stazu Stinice – Roški slap – Oziđana pećina. Prva prepreka brzo dolazi, fali nam naš vodič Doris, međutim dogovoreno je da tko ne dođe na vrijeme, bez njega se može, a i mora. Krenuli smo, pomalo nesigurni i preplašeni, jer čeka nas put kroz stoljetnu šumu do pretpovijesne pećine, kroz smaragdnozeleni tjesnac i preko srebrnih kaskada Roškoga slapa. Nakon gotovo dvije minute našeg hoda, poznati glas vrišti od iza: “Čekajte!”, naša Doris stigla nas je trčećim korakom.

Stižemo do Visovačke kuće “Kuželj” gdje obilazimo stalni izložbeni postav “Lugareva kuća”, odakle se penjemo na vidikovac, sa prekrasnim pogledom na kanjon Među gredama, te na otok Visovac. Nastavljajući dalje, usponom koji nas je dobro oznojio, ali koji je cijelo vrijeme pružao prekrasan pogled na rijeku Krku. U jednom trenutku Ivanka ukaže na skrivenu stazu, bez ikakvih oznaka, govoreći da moramo skrenuti lijevo. Skrenuli smo, sumnjajući pomalo i u sebe, a i u Ivanku, ali nakon samo par minuta hoda smo vidjeli zašto smo skrenuli. Došli smo do vidikovca koji pruža prekrasan pogled na liticu na desnoj strani kanjona gdje je stajala utvrda Rogovo, špilju Šuplju stinu, na kanjon Među gredama. Stigli smo na mjesto gdje se nismo mogli stati diviti Krki, na mjesto gdje smo doveli našu Doris do ruba, na mjesto gdje naša Ivanka dobiva nadimak "Bič koji goni", jer nije mogla dočekati da krenemo dalje pješačiti.

Stazom se krajolik stalno mijenja, nailazimo I na srednjovijekovnu utvrdu Kamičak, nalik na orlovo gnjezdo, u kojoj je, pretpostavlja se, rođen posljednji hrvatski kralj, Petar Svačić.

Stižemo na Roški slap, pomalo umorni, i jako žedni. Roški slap je odlično mjesto za odmor, hladnu pivu, marendu. Nakon odmora vrijeme je za strmi uspon, ispred nas je 517 stepenica. Svaki korak uzbrdo se isplati, pružaju se veličanstveni prizori na kaskade Roškog slapa, u narodu zvane Ogrlice. Stepenice nas vode do Oziđane pećine, koje obilazimo i ujedno se malo rashladimo u pećini. Oziđana pećina je mjesto izuzetne prirodne, kulturološke i povijesne vrijednosti. Kažu da je čovjek bio neprekidno prisutan u pećini od 5000 do 1500 godina pr. Krista.

Prekrasan dan, nasmijani ljudi, odlično vrijeme, osvojeno 10.1 km – bolje nije moglo!