Prvi dan našeg druženja počeo je nepisanim pravilom - kavom!
Kad smo se svi okupili, zajedno sa Nikolinom Lučić, vodičem interpretatorom NP Krka, spustili smo se pješke s Lozovca stazom do Skradinskog buka. Na gornjem platou nas je dočekala mr.sc. Gordana Goreta, koja nam je održala jako zanimljivo predavanje o sedri, sedrenim barijerama, nekadašnjem i današnjem toku Krke i naravno podzemnoj Krki.
Nakon Gordane, Nikolina nas je provela kroz kužinu gdje smo između ostalog malo pojasnili i razliku između bukare i šuška. U tkalačkom stanu nam je naš kolega Andreas uz Nikolinine upute pokazao kako su žene prije tkale, ali naravno kad je zaključio da je dovoljno posla napravio, pukao je bit i time nam dao doznanja da je to bilo sasvim dovoljno rada za taj dan, barem što se njega tiče. Slijedile su zatim mlinice i stupa, koja je na naše oduševljenje ponovno nakon dugo vremena opet u funkciji.
Nakon umnog rada došao je red i na fizički, dakle šetnja stazom oko Buka. Nikolina nam je otkrila i kratku stazu koja je većini nas, iako smo bezbroj puta tuda prošli, bila nepoznata. Skrivena od pogleda, nećemo je ni mi otkrivati...
Nakon ugodne edukativne šetnje oko Skradinskog buka, napravili smo nekoliko grupnih slika i ukrcali se na brod za Visovac.
Čim smo stigli i sišli s broda, kao pravi turisti, kao i naši gosti, svak ode na svoju stranu s mobitelima u rukama, neki su otišli na wc, neki krenuli za labudovima, drugi pak slikati stablo banane. Ali srića među nama ima i grlatih i savjesnih, pa nas je brzo dovelo u red. Kroz pola sata Mihaela nam je ispričala priču od augustinaca, stijene Lapis Albe, do franjevaca i svega vrijednog što su sačuvali od naše baštine. Nažalost dio tog bogatog blaga nismo imali priliku vidjeti prilikom ovog posjeta, jer zbog restauracije i velike baštinske izložbe "Duhovnost i kultura na Biloj Stini" većina umjetnina još uvijek nisu vraćene iz Zagreba. Srećom mi smo tu izložbu posjetili i razgledali u MUO u prosincu prošle godine uz stručno vodstvo autorice i voditeljice izložbenog projekta dr.sc.Anđelke Galić.
Kad smo trebali krenuti dalje, naravno da je kapetan morao tri puta trubiti, jer razuzdani vodiči turisti nikako da se ukrcaju na brod

Sljedeća stanica : Roški slap. Nema tko od nas nije uzeo mobitel za slikati ga, iako smo ga vidjeli stotinu puta i ovaj put nas je oduševio. A kako i odolit kad vas kapetan doveze pod sami slap, koliko je moguće bliže da osjetite kapljice vode.
Na Roškom nas je dočekao aperitiv i naša vodičica Doris Banić. Nakon malo odmora i osviježenja krenuli smo s Doris stazom uz Ploču. Nekima je bilo naporno, nekima vruće, neki su ostali na pivi na Roškom, a onima koji su se popeli do vrha nije bilo žao niti jedne kapi znoja. Pogled koji odozgo puca na Ogrlice i Visovac nas je ostavio bez teksta. Što reći, osim da je vridilo.
U tri sata brodska truba je ponovo zatrubila, ali samo jedan put. Svi smo bili na brodu spremni za povratak.
Zaključak prvog dana - Krka je prekrasna i iznova oduševljava. Za sljedeći put osim fotoaparata, ponijeti puno više vode i bolju obuću.