Koristimo kolačiće (eng. „cookies“) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda internet stranice slažete se s uvjetima korištenja.
NP Krka - 2. dan edukativnog posjeta

NP Krka - 2. dan edukativnog posjeta

- Poučno-pješačka staza Goriš – Torak

- Poučno-pješačka staza Brnjica – korito Čikole

- Poučno-pješačka staza Ključica

- Poučno-pješačka staza Bačići
 
Spremni za upoznavanje sa srednjim tokom Krke i otkrivanje novih pješačkih staza, dan započinjemo s kavom „Kod Rajka“, na Lozovcu. Ipak je još rano i treba doći sebi.
Nakon kratkog tehničko/transportnog dogovora, dio ekipe kreće prema vidikovcu Ključica dok ostatak ekipe, koji treba ići na Goriš, ispija drugu Lozovačku kavu.
Kao da smo u Švicarci, obje ekipe su istovremeno stigle na Goriš, polaznu točku današnjeg upoznavanja nepoznate nam Krke.
 
Nakon fotografiranja krećemo stazom, kojim je nekada lokalno stanovništvo išlo do svojih polja i vrtova, do Torka, jezera koje u stvari nije jezero. To je u stvari vrelo u obliku jezera, prirodni fenomen na lijevoj obali Čikole odmah na početku sutoka s Krkom. Iako se radi o izvoru, zbog okrugla oblika više nalikuje jezeru pa ga se zove jezerskim vrelom. Ovo krško vrelo daje čistu i pitku vodu koja je nekada napajala većinu naselja u jugoistočnom dijelu Šibensko-kninske županije. Danas napaja dušu ljepotom, potičući čovjeka da razmišlja o skladu prirode.
 
Prešavši preko suhog korita Čikole, našavši malo hlada s pogledom na Ključicu, uzimamo malu pauzu da napunimo baterije i stomak. Treba povratiti utrošene kalorije.
Prema Miljevačkom platou se uspinjemo strmom i povremeno teže prohodnom stazom, obraslom smrekom, brnistrom i raznim više i manje nam poznatim biljem, upijajući mirise netaknute prirode. Bio je to naporan uspon ali zbog pogleda s vidikovca na Ključicu, isplatilo se.
 
Ključica je najveća i najočuvanija srednjovjekovna utvrda u Nacionalnom parku, s koje se pruža pogled na sutok i Torak.
 
Podigli su je u 13. stoljeću moćni hrvatski plemenitaši Nelipići, knezovi Knina i Drniša. Smještena je na strmoj i neravnoj hridi na desnoj obali rijeke Čikole, oko dva kilometra uzvodno od njezina utoka u Krku. S koljena na koljeno prenošena je priča da je tri puta rušena i obnavljana i da je konačno razrušena nakon odlaska Turaka s ovih prostora, te je tako doživjela sudbinu drugih gradova utvrda na Krki.
 
Nerado napuštamo vidikovac, jer imamo još „posla“. Ulazimo u aute koje je dio ekipe tu ostavio, nakon kave „kod Rajka“.
 
Nakon kretke vožnje, stižemo do miljevačkog zaseoka Bačići gdje nas čeka još jedan ispit za srce, pluća i koljena. Na kraju staze, omeđene suhozidima, dočekala nas je Krka, odnosno Visovačko jezero s pogledom na Lapis albus (Bijelu stijenu), nama dobro poznati franjevački otok Visovac, kojeg smo posjetili prvog dana upoznavanja s NP Krka.
 
Osvojivši i tu stazu, pala je odluka da na putu od Miljevaca do polazne točke, Lozovca, prošetamo po koritu Čikole gdje u sušnome razdoblju impresivnu sliku ostavlja svijetlo kamenje, kojeg je zaoblila rijeka.
Prepješačili smo „samo“ 15-ak kilometara, ali slona u koritu našli nismo. Moramo sve ovo ponoviti, jer bez slona se ne računa.
Vjerovatno ćemo današnji dan ponoviti, ali rastavljen na više zasebnih etapa.
Na pamet mi padaju nove ideje za rekreaciju po županiji kao npr. jezera Šibensko-kninske županije ili izvori Šibensko-kninske županije ili oboje 😊

 

Dan 2. smo odradili, ali dok se vozimo kroz Pakovo selo, pada odluka, u zadnji čas, da popijemo još jednu kavu, „natanane“. Zaustavljamo se kod križanja za Brnjicu, u pokrovničkom kafiću „Dvori“. Opustili smo se uz izmjenjivanje utisaka o viđenom i „osvojem“. Pravili su se planovi za osvajanje staze Stinice-Roški slap s Oziđanom pećinom i sl.

 

Bio je dan za otkrivanje prirode, a da je bio dan za povijest možda bi se sjetili da je „Kamenko“ na području Pokrovnika sir (a izgleda i pršut) proizvodio još prije 7200 godina.

 

Puno je ostalo neotkrivenog i nedorečenog, ali ima vremena, koroni zahvaljujući. Ipak, da bi našoj Ani udovoljila i s obzirom na to da se idućih dana nećemo sretati s Čikolom, moram dodati: Riječ čikola (odnosno čikojla) turskog je porijekla a znači otprilike „voda kroz litice".

Fotogalerija:

1611093535_74941649_1411852502357706_3852060607748201335_n.jpg
1611093535_82871975_1411852832357673_4430331485021246027_n.jpg
1611093535_106380332_1411852712357685_1282610473932328091_o.jpg
1611093535_106394764_1411853099024313_69344287343433214_o.jpg
1611093535_106413164_1411852585691031_1335564421575132006_n.jpg
1611093535_106428078_1411853519024271_5665236040817853851_n.jpg
1611093535_106527158_1411853012357655_6744096009486308299_n.jpg
1611093535_106583358_1411852632357693_7248780780482388929_n.jpg
1611093535_106587212_1411853432357613_5005646117288980468_o.jpg
1611093535_106731594_1411853129024310_5071306226990326861_n.jpg
1611093535_106735995_1411853389024284_7994783468961395085_o.jpg
1611093535_106913483_1411852792357677_6580003044125519955_n.jpg
1611093535_107086737_1411853685690921_6304523303885263283_n.jpg
1611093535_107199636_1411852432357713_6395681093706166430_n.jpg
Napisano 18.06.2020, autor UTV Mihovil Šibenik

Nazad