Koliko je sati (koja je ura) u Šibeniku

Pitanje "koja je ura?" može se različito razumjeti, pa da ne bude nesporazuma, ovaj puta pisati ću o uređaju kojim mjerimo vrijeme, a ne o mjernoj jedinici vremena.

Tisućama godina nitko nije trebao uređaj za mjerenje vremena, jedina budilica bila je kukurikanje pijetlova.

Nitko nije pitao "koja je ura?“.

Prije izuma uređaja za mjerenje vremena, ljudi su se ravnali po Suncu – budili su se kada je izašlo, a odlazili su na počinak kada je zašlo. Sunce je bilo prvi i najsavršeniji sat kojeg je čovjek poznavao.

Iako se točno ne zna, vjeruje se da su prve sunčane satove izrađivali Sumerani prije više od 5000 godina. No, takvi su se satovi „kvarili“ po oblačnom vremenu i noću, pa su se iz tog razloga počeli koristili vodeni satovi, pješčani satovi i satovi s voštenim svijećama.

S obzirom da su redovnici i vjerske institucije željeli izvoditi svoje službe (Prime, Tierce, Sexte, None itd.) u redovitim intervalima, tijekom dana i noći, tražili su nešto bolje od sunčanih, vodenih i sl. satova. Možemo reći da je Rimokatolička crkva imala glavnu ulogu za razvoj mehaničkog sata.

Prvi javni mehanički satovi bili su toranjski satovi s zvonjavom. Gradovi i samostani ugrađivali su satove u visoke tornjeve koji su udarali u zvona kako bi pozvali zajednicu na molitvu. S obzirom da su prvi primjerci satova označavali vrijeme udaranjem u zvono pretpostavlja se da prvi satovi nisu ni imali brojčanike – vjerojatno su to bili samo uređaji za zvonjenje zvona u pravilnim intervalima (akustični sat).

Naziv za ovaj novi uređaj bio je clocca, a preuzet je od latinske riječi za zvono (srednjovjekovni lat.).

Kad su brojčanici konačno uvedeni, bili su 24-satni. Kod takvih satova velika kazaljka radila je jedan krug u danu, te je to bio tzv. veliki sat.

Brojčanik 24-satnog sata može se rasporediti na dva načina: s podnevom na vrhu i ponoći na dnu ili s ponoći na vrhu i podnevom na dnu. Sat s podnevom na vrhu daleko je rjeđa varijanta.

Tadašnji satovi zorno su pokazivali (prividno) kretanje Sunca iznad horizonta. Kad je Sunce u zenitu i kazaljka je bila usmjerena prema gore, u ponoć je kazaljka bila usmjerena prema dolje, a u trenutak izlaska ili zalaska Sunca na horizontu i kazaljka se nalazila polegnuta na horizontalnoj liniji koja prolazi kroz središte brojčanika. Na taj je način, samim promatranjem kretanja i položaja kazaljke, ispod ili iznad horizonta, bilo moguće procijeniti koliko nedostaje do početka ili kraja radnog dana. Sat je tako imao svoju funkciju i bez umijeća čitanja brojeva. Većina stanovništva nije znala čitati brojke na brojčaniku, a kazaljka im je slikovito ocrtavala kretanje Sunca

24-satni brojčanici iznimno su rijetki jer gotovo svi su uništeni, uklonjeni ili izmijenjeni nakon unifikacije mjerenja vremena, koja je stupila na snagu krajem 18. stoljeća, od kada su svugdje u uporabi 12-satni satovi. Kod 12-satnog sata velika kazaljka napravi 2 kruga dnevno, a takvi satovi poznati su kao mali sat.

Sve do početka industrijalizacije, a posebno do pojave željeznica, ljudi uglavnom nisu imali potrebu znati točno vrijeme. Ustajali su kad je svanulo, išli su spavati kad se smračilo, a između toga radili su i jeli u približno vrijeme koje je pokazivalo sunce. Danas, bez sata smo izgubljeni, svuda su oko nas i uz nas, nosimo ih na ruci, imamo ih na mobitelu. Ipak, kad god smo negdje na gradskim ulicama i poželimo znati koja je ura, okom potražimo jedan od gradskih satova, zar ne?

• Na početku rive, na Baldekinu, kod robne kuće - Krajem 70-ih ili početkom 80-ih satovi su postavljeni na najfrekventnijim lokacijama, a gradu ih je poklonila Jadranska banka.

• Na crkvi Gospe vanka grada - Sat na zvoniku je postavljen 17. ožujka 1826. godine, a darovao ga je izvjesni Antun iz Istre. Kazaljku koja pokazuje minute i električnu rasvjetu, da bi bio vidljiv i noću, sat je dobio 1926. godine.

• Na Poljani - Vjerujemo da je fontana-sat na Poljani jedinstven u svijetu.  Mlaznice vode ponašaju se kao kazaljke i pokazuju sate, minute, pa čak i sekunde. Sate i minute pokazuju mlaznice iz sredine fontane, a sekunde pokazuje 60 mlaznica postavljenih uz rub fontane. Mala mlaznica pokazuje minute, a velika sate, znači obrnuto nego što je kod svakog drugog sata. S efektom magle na punu uru, ova fontana-sat pruža jedinstveno iskustvo.

• Na crkvi sv. Ivana - U Šibeniku je ovo najstariji mehanički sat koji ima 12 rimskih brojeva s točkama između brojeva koje pokazuju pola sata. Ono što ovaj sat čini interesantnim jest to da ima jednu škveru/kazaljku i ne pokazuje minute. Minute narodu tada nisu bile bitne (nisu niti danas), čitale su se otprilike. Mehanički satovi bili su iznimno vrijedan uređaj jer njihova je izrada bila skupa, a ovaj je sat donesen iz Drniša kao ratni plijen, nakon što je Drniš oslobođen od Osmanlija.  Na crkvi sv. Ivana do danas još je sačuvan sunčani sat.

• Na crkvi sv. Barbare - 24-satni sat s dvostrukim krugom brojeva. U unutarnjem krugu nalazi se 12 točki koje označavaju minute, a razmak među točkama je 5 minuta. Ako krenemo od vrha, točke pokazuju 0, 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45, 50, 55, 0 (60) minuta. U vanjskom krugu nalaze se 24 rimska broja koji označavaju sat. Kod očitavanja sata moramo obratiti pozornost na rimski broj jer vrijeme kod ovog sata ne čitamo kao kod 12-satnog sata. Podne je gore, ponoć dolje, kao Sunce koje kruži oko Zemlje. Nadalje, pojedini brojevi kao npr. 4 i 9 nisu napisani kao što smo učili u školi, kao IV i IX već su napisani kao IIII i VIIII, prema prvom izvornom rimskom pisanju. Vjerojatno je više razloga zbog čega su se pojedini rimski brojevi pisali na takav način. Možda je jedan od razloga unutar brojčanika sata ('IIII' stvara vizualno ekvivalentnu ravnotežu suprotnom 'VIII'), a možda je to radi toga što brojeve kod ovog sata treba čitati od centra prema vani (ne od desno prema lijevo), te se s ovakvim pisanjem brojeva ne može napraviti greška pri čitanju npr. boja 4/IV i 6 /VI. Osim toga, sve vrste brojeva pojavljuju se isti broj puta (po četiri puta brojevi s I, s V, s X). Koliko mi je poznato, na hrvatskoj obali postoje samo 3 ovakva sata i to u Splitu, Šibeniku i na otoku Krku.

Opisani satovi ne dolaze iz istog vremena niti koriste istu tehnologiju. Često ne pokazuju niti točno, a niti isto vrijeme.

Ponekad, kad turistima objašnjavam jedan od gradskih satova, netko mi iz grupe kaže da je pokvaren sat točan dva puta dnevno, te da i zaustavljeni sat pokazuje točno vrijeme dva puta dnevno.

Nije lako dati odgovor na pitanje „koliko je sati/koja je ura?“ u Šibeniku.