CRNA LIPOTICA NAJLIPŠEG ZALIVA NA SVITU

Pidoće (dagnje) su jedan od najpopularnijih morskih specijaliteta. Cili svit zna da se mogu na mali milijun načina spremati i da bez bilog vina nema dobre buzare, a užitak je isti ih na bilo koji način, bez žaljenja i grižnje savjesti. Dapače, izvrsan su izvor vitamina B-12, omega-3 masnih kiselina, selena, željeza …  

Dva su savjeta vezana za konzumaciju pidoća: 

1. smatra se da su faze punog mjeseca posebno produktivne, odnosno tada su školjke najpunije 
2. treba ih konzumirati samo ako mjesec ulova sadrži slovo "R", tj. od September do April - a za to postoje dva dobra razloga: pidoće proizvode jaja i spermu u tri razdoblja tijekom ljeta. Stalno mriještenje i stvaranje sperme u svakom slučaju školjke koštaju ogromne količine energije, što znači da u to vrijeme jednostavno nemaju poseban okus, prinos mesa je tada također prilično mršav. 
   
    
   
   Od prethistorije čovjek je koristio ne samo kopnene plodove u svojoj ishrani već i plodove voda (ribe, školjke), a o tome svjedoče arheološka nalazišta na kojima su pronađene ljušture školjkaša i kosti riba (Grapčeva špilja-Hvar, Danilo).   
   
   Uzgoj školjkaša spominje Aristotel 350. godine p.n.e. i Plinije oko 100. godine p.n.e. Osim Grka i Rimljana, kineska civilizacija je također imala razvijen uzgoj školjkaša.  
   
    
   
   Prvi tragovi uzgoja školjkaša kod nas vezani su za Malostonski zaljev, koji s uzgajalištem na ušću Krke i u Limskom kanalu čini najveća i najvažnija uzgojna područja u Hrvatskoj. Međutim, pidoća se ne može uzgajati u pravom smislu riječi. U proljeće i jesen svaka ženka ispušta od 5 do 25 milijuna jajašaca u vodu, dok mužjaci istovremeno ispuštaju spermu. Na taj način oplođena u otvorenoj vodi, jaja odlaze kao plankton sa strujom, a treba tri do četiri godine da dosegnu veličinu od oko pet do šest centimetara, konzumne veličine. Šibenski zaljev najidealniji je za uzgoj pidoča, jer kod nas ona do konzumne veličine dođe u roku od devet do 12 mjeseci, zbog utjecaja Krke i boćate vode. Muške gonade pidoće su mliječno bijele ili krem boje, dok su ženske narančasto crvenkaste boje.  
   
    
   
   Kao i ostale školjke, pidoća se hrani planktonom, filtrirajući morsku vodu. Prema tvrdnjama stručnjaka, u jednom satu profiltrira 7 litara vode pa bi se pidoće mogle koristiti za pročišćavanje vode, jer dnevno mogu filtrirati i nekoliko stotina litara vode. Najvažniji ekološki čimbenik koji utječe na njen rast je hrana koja mora biti odgovarajućeg sastava i u odgovarajućoj količini. Od ostalih čimbenika važni su temperatura i slanoća vode. Najveća količina hrane dostupna je pri temperaturama od 10 – 20°C kada se ujedno ostvaruje i najveći prirast. Pri temperaturama ispod 5°C i iznad 20°C prirast je usporen. Osim temperature mora značajan uvjet je i priliv slatkih voda koje donose hranjive tvari i snižavaju salinitet. Optimalan salinitet za pidoće iznosi 25-28%, s tim da mogu podnijeti “oslađeno” more i do 18% bez pojave značajnijih šteta, dok značajno snižen salinitet ima negativan utjecaj na rast. Prijeko im je potrebna blizina slatke vode za normalan razvoji te položaj zaštićen od jakih udara valova. Važan utjecaj na rast ima i gustoća “nasada”.  
   
    
   
   Okusom je pidoća iz najlipšeg zaliva na svitu, neusporedivo kvalitetnija u odnosu na druge, baš zbog utjecaja slatke vode i položaja. Jednostavno je teško kazati je li ukusnija u rižotu, buzari, na lati ili … 
   
    
   
   Još u 15. stoljeću Juraj Šižgorić je napisao da u Šibeniku imamo pidoće koje su osebujne kvalitete, u djelu "O smještaju Ilirije i grada Šibenika" u kojem spominje školjke iz šibenskog kanala čuvene po njihovom osebujnom okusu i obilju na tamošnjim prirodnim rastilištima. Osim Šižgorića spominje ih i hvali i talijanski zoolog C. Marchesetti u svom djelu „Studija o ribolovu i izlovu na istočnoj obali Jadrana“ iz 1882. godine. 
   
    
   
   Po mišljenju većine iskusnih sportskih ribolovaca-udičara, pidoća spada u najkvalitetniju ješku, što dokazuju mnoge ribe koje je pohlepno jedu. 
   
   Ljušture pidoće se mogu samljevene koristiti kao dodatna hrana životinjama, kao umjetno gnojivo ili pak kao dodatak materijalu za izradu cesta. 
   
    
   
   Od 2016. godine SAD slavi nacionalni dan školjki (National Seashell Day ), prvog dana početka ljeta. 
   
    
   
   Mjesni odbor Zatona, osnovao je udrugu "Zatonska pidoća" i zajedno je s Veleučilištem u Šibeniku pokrenuo projekt brendiranja ove školjke kao zatonske posebnosti. Jednom kada projekt bude gotov, zatonska vs. šibenska pidoča nosit će oznaku izvornosti Hrvatskog zavoda za intelektualno vlasništvo.