Šibenik je još jednom pokazao koliko bogatu, ali ponekad nepravedno zaboravljenu povijest nosi u svojim temeljima. Posljednje u nizu predavanja posvećenih industrijskoj baštini grada, održano povodom 20 godina djelovanja Udruge turističkih vodiča "Mihovil", proteklo je u znaku velikana čije ime tek treba ponovno zasjati punim sjajem – Vjekoslava Luigija pl. Meichsnera, šibenskog neimara.

Predavanje pod naslovom „Vjekoslav (Luigi) pl. Meichsner – šibenski neimar“ održao je dr. sc. Živko Lazinica, koji je okupljene proveo kroz fascinantan život i rad ovog inženjera, poduzetnika i vizionara. Posebnu vrijednost večeri dao je gost – praunuk Siniša Meichsner, arhitekt, koji je s publikom podijelio niz zanimljivih, gotovo intimnih detalja iz obiteljske škrinje.

Već na samom početku istaknuto je kako Meichsner nije bio tek lokalni graditelj, već stručnjak europskog formata. Sudjelovao je u izgradnji željezničke pruge Karlovac – Rijeka, a potom dolazi u Dalmaciju gdje sudjeluje na izgradnji pruge Siverić – Perković – Šibenik i Split. Upravo ta prometna žila kucavica bila je temelj daljnjeg razvoja grada.

U Šibeniku udružuje snage s vizionarskim gradonačelnikom i poduzetnikom vitezom Antom Šupukom, s kojim osniva građevinsku tvrtku i sudjeluje u nizu kapitalnih projekata. Meichsner tako ostavlja dubok trag u izgradnji vodovodnog sustava – ne samo za potrebe željeznice, već i kroz realizaciju šest javnih česmi koje su činile drugi vodovodni vod grada. Sudjeluje i na gradnji šibenske bolnice, građene kao prva paviljonska bolnica tog tipa arhitekta Waidmanna.

No kruna njegova rada svakako je projekt i izgradnja hidroelektrane na Krki, podignute na njegovom zemljištu, u suradnji sa Šupukom. Upravo ta elektrana – tada zvana „munjara“, a električna energija „munjivo“ – učinila je Šibenik jednim od prvih gradova na svijetu s cjelovitim sustavom izmjenične struje: od proizvodnje, preko prijenosa, do distribucije.

Posebno zanimanje publike izazvale su priče o suradnji s tadašnjim tehnološkim divom Ganz iz Budimpešte te slavnim inženjerskim trojcem – Károlyjem Zipernowskim, Ottóom Bláthyjem i Miklósom Dérijem – pionirima razvoja transformatora i izmjenične struje, koji su osobno sudjelovali u projektu izgradnje elektrane, danas poznate kao HE Jaruga I.

Ni logistika tog pothvata nije bila ništa manje impresivna: oprema je u dijelovima vlakom dopremana iz Budimpešte do Rijeke, potom brodom do Šibenika, a zatim drugim brodom uzvodno do slapova Krke. Prava industrijska avantura 19. stoljeća.

Nažalost, izvorna elektrana nije dočekala naše vrijeme – njezini su dijelovi tijekom Prvog svjetskog rata istopljeni za potrebe ratne industrije. No, ono što možda još više iznenađuje jest činjenica da sam Meichsner danas gotovo da i nema mjesto koje mu pripada u kolektivnom sjećanju grada. Njegov grob nalazi se tek nekoliko metara od Šupukova na groblju sv. Ane, no ostaje skroman i gotovo neprimjetan. Nema svoju ulicu, a rijetki znaju i za njegovu vilu – prvu kuću na svijetu elektrificiranu izmjeničnom strujom.

Upravo zato ovo predavanje nije bilo tek pogled u prošlost, već i tiha, ali snažna poruka za budućnost: da se velikani poput Vjekoslava pl. Meichsnera ne smiju zaboraviti. Jer bez njih – ne bi bilo ni svjetla koje danas uzimamo zdravo za gotovo.

Večer je završila uz osjećaj ponosa, ali i odgovornosti – jer povijest, koliko god bila slavna, traži i našu pažnju da bi ostala živa.

Zahvaljujemo Lučkoj upravi Šibensko-kninske županije koja nam je pomogla u realizaciji ovog predavanja.