Zajednica društava turističkih vodiča Hrvatske projektom “Upoznaj svoju zemlju” svake godine obilježava Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, 15. siječnja 1992. Turistički vodiči diljem Lijepe naše organiziraju besplatne razglede za sve građane, te na taj način obilježavaju ovaj važan datum hrvatske povijesti.

Naša Udruga otpočetka sudjeluje u tom projektu, a naši članovi uvijek se rado odazivaju i otkrivaju svim zainteresiranima poznate i manje poznate priče o Šibeniku.

Ni ova godina nije bila izuzetak. U nedjelju, 14. siječnja, točno u 12h, organizirali smo dva razgleda – Merica Mikuličin ispričala je priču o šibenskim palačama, a Deana Karađole Radovčić, kroz razgled grada, otkrila je što sve kriju latinski natpisi u Šibeniku.

Jutro je osvanulo oblačno, a ubrzo su krenule i prve kišne kapi. Međutim, ni vremenski uvjeti nisu obeshrabrili zainteresirane za šetnju gradom. Kod spomenika kralju Petru Krešimiru IV skupila se grupa oko tridesetak osoba i strpljivo su čekali da Deana započne svoj razgled. Isto toliko sudionika došlo je na Poljanu sa željom da čuju što će Merica ispričati tijekom razgleda.

Brojne su palače u staroj gradskoj jezgri, neke obnovljene, neke čekaju bolje dane, ali svaka od njih ima zanimljivu priču. Spomenimo samo neke – palača obitelji Vrančić, zatim palača Draganić, palača Divnić, palača Foscolo, na kraju Kneževa te Biskupska palača. Brojne je zanimljivosti Merica podijelila s grupom, od poznatijih o vili Meichsner koja je prva zasvjetlila električnom strujom, pa do manje poznatih o Šibenčaninu s karijerom holivudskog glumca, te koja je veza šibenskog plemstva i havajske kraljevske obitelji.

Velik dio tih palača, ali i crkvi ukrašen je s čak više od 50 latinskih natpisa. Neki su vidljivi, neki malo manje, neke su preveli i učenici, dok je za neke Deana uložila dosta vremena i truda da ih prevede. Većina sudionika uvidjela je kako za većinu natpisa nisu bili svjesni da prolaze svakodnevno pokraj njih – od natpisa na crkvi sv. Ivana, onoga na samostanu sv. Luce ili onoga kraj samostana sv. Lovre. Za kraj ostala su dva ipak većini poznata – na crkvi sv. Barbare natpis na reljefu liječnika Marka, te pojilišta u Kalelargi s natpisom AMOR D. CANI.

Preko sat i pol trajala su oba razgleda. Ni kiša niti niska temperatura nisu rastjerale zainteresirane sudionike, koji su pažljivo upijali svaku riječ. Na kraju smo se razišli svi zadovoljni, a sve okupljene zanimalo je samo – kad se vidimo sljedeći puta i koja je sljedeća tura!