Ove godine povodom Dana žena naša je Udruga odlučila upravo ženama pokloniti jednu žensku turu. Ne treba ni naglašavati kako su autorice ove tematske ture i same žene, a naslovile su je „Šibenska cura“, prema poznatoj uzrečici „Čuvaj se senjske bure i šibenske cure“. Budući da je šibenskih cura, znanih i neznanih, bilo napretek, turu su podijelile u dva dana, 7.3., uoči Dana žena te na sam praznik, 8.3., a bura iz uzrečice pratila je po tijesnim kalama naše cure i vjerne pratitelje Udruge. Prvoga dana šetnju po ženskoj povijesti Šibenika započela je Antonia Slamić sa životnom pričom rođene Šibenke Ester Mazzoleni, operne dive svjetskog glasa i to upravo ispred Kazališta, čiju je gradnju inicirao njen otac. Deana Karađole Radovčić povela nas je u burno 17. stoljeće i benediktinske samostane našeg grada, u priču o redovnicama i njihovim zavjetima odakle nam dolazi legenda o djevojci koja je svojim odricanjem spasila grad od kuge. Zlatka Rodin na Strmim je stubama ispričala bolno romantičnu priču o Ančici Bulat, legendarnoj Šemprešoli, koja je cijeli život čekala svog kapetana, da bi, spustivši se s Gorice u Dolac, Zvonimira Krvavica u pravoj dolačkoj maniri evocirala uspomene na Slavku Berović, ženu koja je prevozila putnike na Martinsku. Podno tamnica Kneževe palače Josipa Petrina oživjela je sudski spor protiv majke i kćeri Mrne i Dobre, prvih procesuiranih hrvatskih vještica, a na rivi kod topova Merica Mikuličin ispričala je doživljaje prve vojnikinje Prvog svjetskog rata, Tonke Friganović.

Drugog dana šetnja je ponovno započela kod Kazališta, s Danijelom Marinčić i njezinom „curom“ Milkom Bučić rođenom Matavulj, humanitarkom, režiserkom i nositeljicom kazališnog amaterizma Šibenika 20. st. Kod nekadašnjeg sv. Spasa ponovno se pričalo o benediktinkama, ali sasvim drugačijeg tipa: Zlatka Rodin donosi nam priču o redovnicama koje su ujedno i prve hrvatske, pa i europske glumice. Kod lurdske špilje sv. Lovre Sandra Grgas priča nam o ženama dobročiniteljicama, majci Klari Žižić i Ani Šare, da bi Tina Biluš svega par skalina niže pripovijedala o sasvim drugoj vrsti žena – lepuricama ili prijateljicama noći koje su svoj posao obavljale pod paskom zloglasne babe Đulije. Za kraj nam je Vinka Skorić, na rivi s pogledom na more, prema Zlarinu, ispričala potresnu životnu priču naše najveće pjesnikinje koja je jedan dio svog života provela i u Šibeniku. Sa stihovima Vesne Parun tura je došla svome kraju, barem zasad, jer još nekoliko šibenskih cura čeka svoj red i neku drugu prigodu u kojoj će se i njihove priče otrgnuti zaboravu.