U subotu 1. veljače, dan nakon Noći muzeja, našli smo se u sklopu projekta "Pričam baštinu, živim baštinu II" s arheologinjom i povjesničarkom umjetnosti, docenticom Sveučilišta u Zadru, Meri Zornija, i to na jednom za hrvatsku povijest vrlo značajnom arheološkom nalazištu. Radi se o Bribirskoj glavici, također poznatoj po starohrvatskom nazivu Bribir i antičkom imenu Varvaria. Ovaj edukativni susret organiziran od strane UO-a bio je namijenjen samo članovima naše udruge, a skupilo nas se skoro trećina svih članova. Imali smo sreću s vremenskim uvjetima, tako da se nekih malo više od tri sata koja smo proveli na ovom vrlo zanimljivom mjestu, s obzirom na temu i posebnost lokacije, nisu ni osjetila. Nakon predavanja i razgledavanja stalnog postava Muzeja, najvrjednijih iskopina sa ovog nalazišta, prošetali smo arheološkim lokalitetom razgledavajući ostatke građevina, što su zadnjih sto i više godina na ovome mjestu otkrivena ispod slojeva zemlje i koja su u arheološkom smislu konzervirana i izložena za posjetitelje. Osim antičkih bedema Varvarie, mogu se između ostalog vidjeti i ostaci antičkog nimfeja, srednjovjekovne crkve Sv. Marije i franjevačkog samostana, ostaci starokršćanskog kompleksa iz 6. stoljeća djelomično ispod, a djelomično pokraj današnje pravoslavne crkve Sv. Joakima i Ane na mjesnom groblju, ostaci još dviju srednjovjekovnih crkvica i antičkih nekropola, te ostaci dvora Bana Pavla Šubića Bribirskog iz 13. stoljeća. Za vedrog vremena pogled sa Bribirske glavice je prilično impresivan. S jedne strane Dinara i Promina, a s druge more i otoci, te plodno polje s maslinicima u dolini uokolo lokaliteta. Nije nikakvo čudo da je Varvaria za stare Liburne i Rimljane bila važan urbani, trgovački i vojni centar, te da su Šubići, jedna od najutjecajnijih velikaških obitelji kasnosrednjovjekovnih Hrvatskih zemalja, također na ovome mjestu imali svoje središte.