Tematska šetnja po Poljani Udruge vodiča „Mihovil“

Naša Udruga dobila je poziv da se Tvrđavi kulture priduži u kreiranju događaja vezanih za svečano otvorenje Poljane – glavnog gradskog trga koji je desetljećima kao takav nedostajao Šibenčanima. Predsjednica Tina Biluš i aktivne članice Udruge Sandra Grgas, Ivanka Čoga i Zlatka Rodin zajedno s novim članom Krešimirom Grubićem, odlučili su se, ne bez emocija, dati na istraživački posao kako bi svojim sugrađanima, dan nakon svečanog otvorenja, najbolje dočarale povijest Poljane, kroz tematsku turu nazvanu Posveta šibenskim vizionarima. Poljana bez Šibenčana, kao i Šibenčani bez Poljane – nikako ne ide, pa bili to svi mi „obični“ građani ili, pak, oni koji su kroz stoljeća na neki način bili povezani s Poljanom, ljudi koji su na njoj i oko nje nešto gradili, sadili, maštali, pjevali ili samo preko nje, možda s rukama na leđima, po starinski, šetali.

Prvi spomen Poljane dolazi nam u 15. st. od našeg velikog humanista i pjesnika Jurja Šižgorića po kojem i knjižnica na obodu Poljane nosi ime. Opisuje je kao „dosta široku i ponešto duguljastu“, kakva je oblikom i ostala do današnjih dana. Kako se nalazila isprid samih „vrata od grada“ služila je onima koji žive stisnuti među gradskim zidinama da se nadišu friškog zraka, ali i za konjske utrke i turnirske igre natjecanja u streličarstvu i bacanju koplja. Povremeno je bila ratište s Osmanlijama, ali i stratište, tako da su na ovom tlu mnogi ostavili kosti, no na njoj su se momci i cure zagledavali, na njoj su se rađale nove ljubavi i prijateljstva, plesalo kolo, dočekivalo vojske i velike državnike, slavilo maškare, prodavalo stoku, sušilo buhač, pa čak i igralo nogomet. Gotovo da nema ljudske aktivnosti, a time i emocije, koja nije bila doživljena i proživljena na ovoj središnjoj gradskog pozornici. Sve to, već skoro šest stoljeća, prati sv. Mihovil s ostatka gradskih zidina.

Šetnju s vizionarima započela je Zlatka Rodin s Faustom Vrančićem. Faustov dalmatinski iz njegovog Petojezičnog rječnika bilo je upravo šibensko narječje kojim su u 16. st. govorili prolaznici na ovoj našoj Poljani. Javna česma postavljena ispred Knjižnice inspirirana je njegovom inačicom pumpe za vodu. Faust je slavu našeg grada pronio svijetom predstavljajući katedralu sv. Jakova zajedno sa svojim glasovitim izumima u knjizi Machinae novae, gdje su ujedno predstavljeni prvi funkcionalni padobran, prvi amortizer, prva ideja žičare, prva ideja lančanog i metalnog mosta u povijesti tehničke literature. Kad na tzv. arheološkoj stazi prijeđemo preko mosta, dolazimo do bočnog ulaza u perivoj koji nosi ime još jednog velikog Šibenčanina – Roberta Visianija.

Sandra Grgas otkrila je posjetiteljima da je Visiani, osim što je bio svjetski priznati botaničar, profesor na Sveučilištu u Padovi, doživotni ravnatelj najstarijeg botaničkog vrta u svijetu (također u Padovi), Šibenik i šibenski kraj, pa i cijelu Dalmaciju zadužio svojim kapitalnim djelom Flora dalmatica u kojoj opisuje sve biljne vrste svojeg zavičaja, pa i onaj buhač koji se na Poljani sušio. Od svojeg je novca financirao prvu školsku knjižnicu u Gradskoj pučkoj školi te obnovu i proširenje šibenske bolnice. Baš kao i Faustu, posljednja mu je želja bila - biti pokopan u rodnom kraju. Obnova perivoja slijedi nakon Poljane stoga se toplo nadamo da će Visiani u njemu biti vidljiviji i prisutniji.

Negdje pred kraj Visianijeva života gradonačelnikom Šibenika postaje Ante vitez Šupuk - čovjek koji je zaslužan za transformaciju težačkog Šibenika u moderni europski grad. Ivanka Čoga govorila je o tome kako je Šupuk u Šibenik doveo i struju i vodu, a i željeznicu, izgradio modernu kanalizaciju, sud, poštu, popločao dotad makadamske ulice. Kao čelnik Narodne stranke koja nakon duge vladavine talijanaša dolazi na vlast, prvo što je napravio bilo je da je vratio hrvatski kao službeni jezik. Nakon što je voda potekla s Krke u grad, otvoreno je 6 javnih česmi: jedna od njih nosila je, omiljenom i doživotnom šibenskom gradonačelniku u čast, ime Šupukovac, a stajala je na samom rubu Poljane. Nasuprot nekadašnjoj česmi sad imamo novu fontanu s vodenim satom – jedinstvenim u svijetu – možda i ona ponese ime Šupukovac.

Naš novi član Krešimir Grubić pričao je o povijesti dviju zgrada koje dominiraju rubom Poljane. Zgrada kazališta, izgrađena je zalaganjem i financiranjem Društva šibenskog kazališta, točnije njegovih 28 dioničara. Osnivač, a kasnije i impresario - Paolo Mazzoleni sagradio je tada najvećei najljepše kazališno zdanje kojem je, zbog uvedene električne rasvjete zavidio čak i sam bečki teatar. S njegovih su se dasaka na daske europskih opernih kuća vinule zvijezde obitelji Mazzoleni - Paolov brat Francesco, poznati tenor i kći Ester, koja je do pojave Marije Callas slovila za najbolju svjetsku sopranisticu.

Druga zgrada ona je današnje gradske knjižnice koja je izgrađena na mjestu nekadašnje Narodne kavane i slavljanske čitaonice. Životnu priču njenog autora, arhitekta Ivana Vitića, zvanog Đovani, ispričala nam je Tina Biluš. Vitićev arhitektonski opus velikim je dijelom inspiriran brodovima i jedrima, a tom se ljubavlju zarazio upravo na jedrilici svog najboljeg prijatelja – unuka Ante Šupuka. Nadstrešnice na novoj Poljani posveta su Vitiću koja oponaša kosine krova Knjižnice – remek-djela moderne arhitekture. Vizionare često nazivaju ljudima ispred svog vremena, a kod Vitića vrijedi i ona “nitko nije prorok u vlastitom gradu”. Proroci pričaju priču o budućnosti, a ona Vitićeva tek se sad može živjeti. Njegov opus, kod nas isprva neshvaćen iIi neprihvaćen, danas se predstavlja u njujorškoj MoMA-i – Muzeju moderne umjetnosti, a 2018. godine zgrada konačno dobiva status zaštićenog kulturnog dobra.

Ovom smo prilikom spomenuli i namlađeg od svih vizionara – našeg suvremenika, prerano preminulog ravnatelja Gradske knjižnice – Milivoja Zenića – koji je postigao to da danas na središnjem gradskom trgu, umjesto kakve banke ili trgovačkog centra – stoji hram znanja, istinski kulturni centar Šibenika.

Nas petero uživalo je u istraživanju prošlosti Poljane i života šibenskih vizionara, a sudeći po reakcijama onih koji su s nama šetali po Poljani, taj užitak je uspješno prenesen i na njih te se nadamo da će novu perspektivu i spoznaje koju su stekli moći prenijeti svojim prijateljima i gostima u nekim svojim budućim šetnjama.