U Udruzi turističkih vodiča "Mihоvil" razmišljali smo kako obilježiti Međunarodni dan turističkih vodiča koji se obilježava u ponedjeljak 21. veljače. Prijašnjih godina su to obično  bili besplatni razgledi grada za Šibenčane i njihove goste. No ovaj put smo odlučili sami sebe počastiti na svoj dan. Zajedno s Udrugom turističkih vodiča Donat iz Zadra ( koju se nadamo ugostiti uskoro u našoj županiji), te uz pomoć Turističkih zajednica gradova Paga i Nina, odlučili smo posjetiti te gradove, ali ovaj put kao turisti. Misao vodilja cijelog izleta je trebala biti poveznica naše i Zadarske županije.

Krenuli smo sa soli...

U Pagu nas je dočekao kolega Mate Branko Donadić, hodajuća enciklopedija kad su u pitanju sol, solane i grad Pag. Posjetili smo Magazin soli, tj. muzej soli u kojem nam je kolega Donadić dao mnoštvo zanimljivih informacija o soli, povijesti solarstva u Pagu i Dalmaciji i njenoj važnosti u razvoju Paga. U Magazinu je prikazan način na koji se proizvodi sol, a kolega Donadić nam je objasnio koliko je važna pravilna tehnologija u proizvodnji soli i koje sve neželjene komponente se mogu naći u soli za konzumaciju ako je se ne pridržavamo. Pa evo mali primjer...

Otiđite na plažu i ulijte u bocu 10 l morske vode. Što mislite da se nalazi u boci? E pa točno u gram se nalazi 1,2 grama kalcijevog karbonata, 7,6 grama kalijevog klorida, 12,8 grama gipsa, 56 grama magnezijevih soli i 279 grama kuhinjske soli. Ta količina soli  dovoljna je čovjeku za mjesec i pol dana konzumacije. Naravno, tu ne računamo pancetu, pršut, slane inćune ili srdele!

Nakon Magazina soli nastavili  smo razgled grada, te naišli na još poveznica između nas i Paga tj. Zadarske županije, a to su Ivan Pribislavić, Juraj Dalmatinac i kralj Petar Krešimir IV. Posljednja dvojica nisu ostala u najboljem sjećanju Pažanima. Za Jurja Dalmatinca kažu da im je uzeo previše novca za projekt izgradnje grada, pa su naknadno tražili dio nazad (rekli bi danas da su ga ovršili), a kralj Petar Krešimir IV. je podijelio otok na dva dijela, te je ta administrativna podjela ostala do danas. Unatoč tome, glavni gradski trg po njemu je dobio ime. Posjetili smo i crkvu Marijina uznesenja, benediktinski samostan sv. Margarite i Muzej čipke.

Izlet smo nastavili posjetom kraljevskom gradu Ninu.  Kroz Nin nas je vodio kolega Ivica Škriljevečki, koji je razgled započeo odjeven kao poznati ninski pisac Petar Zoranić. Posjetili smo solanu Nin,  Muzej ninskih starina, te prema riječima velikog arhitekta Thomasa Grahama Jacksona. “najmanju katedralu na svijetu”, crkvu sv.Križa iz 9. st. Inače, isti je arhitekt za Šibenik 1887. rekao: “Nema mjesta na obali koje bi bilo privlačnije za slikarski kist nego Šibenik.” Eto, našli smo još jednu poveznicu.Na slici se vidi njegov crtež šibenske katedrale.

Gradove Pag i Nin veže sol, ali zbog malih razlika u proizvodnji ponekad zna zaiskriti kad se spomene ta tema. Taj mali međusobni sukob podsjeća na odnos, tj. sukob između braće Dassler, osnivača sportskih brendova Puma i Adidas. Vrlo su slični, a opet jedinstveni svaki na svoj način. Iako koriste istu klasičnu metodu proizvodnje soli kristalizacijom, svojevrsna konkurencija među njima postoji. Nakon posjeta solanаma Paga i Nina, mislim da će svatko od nas koji smo tamo bili, dvaput razmisliti da li će kupiti pašku, ninsku ili ipak himalajsku sol...

Tijekom povratka (vjerojatno nas je vino iz ranog jutra nagnalo filozofskim promišljanjima) nehotice smo pomislili, što sprječava Šibenik da brendira sol kao još jedan svoj zaštitni znak uz fortifikacijski sustav i katedralu?! Šibenik je ipak za vrijeme Mlečana bio na drugom mjestu po proizvodnji soli, odmah nakon Paga!