Ove sunčane i burne subote naša članica Martina Bratić provela nas je svojim Skradinom. Od Liburna i Rimljana, preko knezova Šubića i Mlečana, preko vremena kada je Skradin bio svilarski centar, pa sve do današnje gastro meke – slušali smo o bogatoj i slojevitoj povijesti ovoga bisera na Krki.

Promatrajući današnju marinu, saznali smo o antičkoj Scardoni i ogromnoj rimskoj luci koja je nekoć mogla primiti i do 400 brodova. Naravno da u Skradinu, koji sam, uključujući i bližu okolicu, obiluje vrijednim arheološkim lokalitetima, nismo zaboravili spomenuti poznatog Skradinjanina, fra Luju Maruna, oca hrvatske arheologije.

O poznatoj skradinskoj gostoljubivosti slušali smo ispred najstarije autohtone konobe u Dalmaciji, Konobe “Mate”, koja i danas djeluje kao prava mala vremenska kapsula. Martininu priču s prozora je pozorno pratila 96-godišnja vlasnica, gospođa Anka, koja je svojim komentarom simpatično “verificirala” autentičnost Martininih  riječi – dodavši cijeloj sceni onaj poseban, topli skradinski štih. Nadaleko poznatu skradinsku gastronomiju Martina nam je približila kroz priče o tingulu od tuke, koprtljama, skradinskom rižotu i nezaobilaznoj skradinskoj torti. Uz gastronomiju ide i marendaška tradicija – čuli smo i nekoliko priča o skradinskom “marendaškom životu” i poznatim skradinskim bonkulovićima zabilježenima na starim fotografijama. Saznali smo i kakva su prava imale žene u Skradinu po Statutu iz 14. stoljeća, a najviše je pažnje – i laganog žamorom popraćenog odobravanja – privukla odredba da muževi nisu smjeli uzeti zajam bez znanja i dopuštenja supruge. Sudionici su duhovito primijetili da bi se takvo pravilo moglo “oživjeti” i danas.

Govoreći o bogatoj tradiciji vinogradarstva i kvaliteti vina s kraja 19. i početka 20. stoljeća, zaustavili smo se pored još jedne vremenske kapsule – vinarije Bedrica, koja i danas s ponosom čuva nagrade osvojene diljem Europe. O razvoju svilogojstva i svilarstva govorilo se u Aleji skradinskih svilara, što nas je vratilo u 19. stoljeće kada je Skradin bio jedno od najvažnijih središta proizvodnje svile na dalmatinskoj obali – ponajviše zahvaljujući obiteljima Rosa i Marasović. Priču je dodatno obogatila zbirka vrijednih fotografija s kraja 19. st. još jednog Skradinjanina, Jerolima Marasovića. Posebno iznenađenje ture bio je posjet Arheološkoj zbirci, a za sam kraj – uspon na Turinu, s koje se pruža doista jedinstven pogled na Skradin i okolicu.

Razveselio nas je velik odaziv naših sugrađana koji su odlučili provesti prijepodne uz „Skradinski vremeplov“. Među sudionicima bilo je i nekoliko vjernih “fanova” udruge, a posebno nam je drago što nam se pridružio i veći broj djelatnika NP Krka koji su svojim dolaskom doprinijeli povezivanju zajednice, razmjeni i dijeljenju znanja te učenju jednih od drugih. Ovom turom htjeli smo našim sugrađanima otkriti slojeve bogate kulturno-povijesne baštine Skradina, grada koji je nažalost često nepravedno zanemaren i doživljen tek kao tranzitno stajalište za posjetitelje Krke. A zaslužuje puno više – vrijeme, pažnju i priliku da se upozna u svojoj punoj ljepoti i vrijednosti.

Hvala svima koji su nam se danas pridružili!