Jučer smo, u subotu 17. listopada, povodom 20 godina djelovanja Udruge turističkih vodiča “Mihovil” Šibenik, posjetili kraj u kojem je odrastao naš najveći kipar Ivan Meštrović. Bili smo kod njega doma - u Otavicama, Ružiću i Drnišu, a u ime Udruge, ovu vođenu turu za građanstvo organizirala je naša cijenjena kolegica Josipa Petrina.

Susreli smo se na Autobusnom kolodvoru u Drnišu. Lijepo vrijeme samo nas je još više motiviralo i jedva smo dočekali da nas autobus organiziran od strane Općine Ružić odveze u Petrovo polje u pravcu Otavica. Tamo smo kratko stali kraj ceste uz prekrasnu kamenu kuću u secesijskom stilu, koju je veliki umjetnik 1911. godine izgradio za svoje roditelje. Pokraj kuće sagrađene su istovremeno i Antimalarična stanica, te Osnovna škola, koja je u ono vrijeme brojala oko 200 učenika.

Nastavili smo dalje kroz aleju preko riječice Čikole prema Crkvi Presvetog Otkupitelja, poznatoj i po tome što je ona istovremeno i Mauzolej obitelji Meštrović. Izgrađena je između 1928. i 1930. godine na uzvisini zvanoj Paraćeva glavica. Tu nas je dočekala gospođa Jelena Kulušić, srdačna zaposlenica Muzeja Ivana Meštrovića, koja se brine da zainteresirani posjetioci dobiju sve potrebne informacije o ovom mjestu, bilo u povijesnom, umjetničkom ili duhovnom smislu. 
Nakon zanimljive prezentacije o crkvi, koja je tijekom Domovinskog rata bila poprilično oštećena, nastavili smo naš put natrag u Drniš, gdje nam je cilj bio Gradski muzej. Tu nam je naša draga kolegica Josipa predstavila zbirku umjetnina samog Ivana Meštrovića, koja broji četrdesetak eksponata. Tu nisu izložene samo skulpture velikog umjetnika, nego i slike, koje je Meštrović uglavnom naslikao za vrijeme njegovog boravka u ovom kraju dok se gradila obiteljska kuća 1911. godine. 

Oplemenjeni onime što smo vidjeli i čuli u Muzeju grada Drniša, koji je još 1960. godine počeo s radom, nakon što je dugogodišnji Meštrovićev prijatelj Drnišanin Nikola Adžija oporučno gradu svoju kuću prepustio u te svrhe, nastavili smo našu vođenu turu kroz sam grad. Odšetali smo uzbrdo do crkve Sv. Ante Padovanskog, koja je polovicom 16. stoljeća prvotno bila izgrađena kao džamija Halil-hodže. Krajem 17. stoljeća nakon odlaska Osmanlija prenamijenjena je u katoličku crkvu. Vrlo je zanimljiva uspješna arhitektonska integracija novijeg kršćanskog dijela građevine sa njezinim starijim osmansko-arapskim dijelom. Ispred crkve je Meštrovićev brončani kip Sv. Ante Padovanskog, a isti takvi nalaze se u Beogradu i u Bugojnu.

Našu šetnju smo nastavili dalje uz župnu crkvu Gospe od Rožarija (Ružarja) prema drniškom Domu zdravlja. Ispred ulaza u ovu gradsku instituciju ispod stabla lipe nalazi se impresivna brončana skulptura Majke s djetetom, kojom Meštrović uspijeva vrlo uvjerljivo dočarati svu majčinsku nježnost i toplinu. Nedaleko odatle, u parku ispred pravoslavne crkve Uspenija Presvete Bogorodice, uz cestu nalazi se bista samog umjetnika.
Nešto niže ispod gradske Poljane nalazi se drniški Gradski park, u kojem je jedno od Meštrovićevih najvažnijih ranih djela, Vrelo života. Ovu skulpturu kao zdenac Ivan Meštrović je napravio za bečkog industrijalca Karla Wittgensteina sa svoje 23 godine dok je još studirao. Za vrijeme 2. Svjetskog rata palača Wittgenstein u Beču bila je u bombardiranju potpuno srušena. Samim čudom Meštrovićevo djelo ostaje neoštećeno. Sredinom 1950-ih godina zbog financijskih poteškoća obitelj Wittgenstein prodaje ovu skulpturu. Meštrović čuje za to, kupuje ju i poklanja gradu Drnišu, čiji park krasi još i danas. 
Ivan Meštrović, umjetnik svjetskog glasa, potekao je iz ovog kraja u koji se uvijek rado vraćao i čiju kulturnu baštinu je toliko oplemenio, da bi gradu Drnišu na tome mogle pozavidjeti i veće sredine. Stoga dođite u posjet kad god vam se za to pruži prilika.