Naša Udruga svake godine na neki način obilježava Međunarodni dan turističkih vodiča, najčešće besplatnim razgledima za javnost. Ove smo godine, s obzirom da obilježavamo jubilarnu, 20. godišnjicu postojanja Udruge,  malo "pojačali" program i startali već u četvrtak, 19. veljače s predavanjem dr.sc. Joška Zaninovića "Ostavština i posljedice industrijalizacije u Šibeniku", nakon čega su za vikend uslijedili tematski razgledi.

Unatoč hladnom vremenu u petak, 20. veljače, tura "Šibenik tik-tak" Josipe Petrine, za one koji ne vole puno šetati, privukla je znatiželjnu publiku. S Josipom smo kružili oko crkve sv. Ivana baš kao kazaljke po brojčaniku sata i zaokružili jednu priču dugu pet stoljeća. S obzirom na interesantnu povijest same crkve i trga kojeg Šibenčani nazivaju Mala loža, te na bogatstvo detalja na crkvi sv. Ivana, ne čudi Josipina ideja da jednu ovakvu turu posveti upravo ovom kutku povijesne jezgre Šibenika. Naziv "Šibenik tik-tak" inspiriran je turskim satom koji je postavljen na zvonik crkve sv. Ivana nakon što je Drniš oslobođen od Osmanlija. Tamo je krasio sahat-kulu i, kao i kasnije u Šibeniku, bio svjedok burne prošlosti.

U subotu, 21. veljače, Dario Mikulandra krenuo je pronaći odgovor na postavljeno pitanje iz naslova ture "Ima li naš Bog bradu?". Skupa s neumornim šetačima koji pohode naše ture, krenuli smo od crkve sv. Frane, preko Uspenije Bogomatere, sv. Duha i sv. Ivana, pa sve do Katedrale, tragajući za prikazom Boga Oca u sakralnoj umjetnosti Šibenika. Svi smo došli do istog zaključka: ako vrijedi ona "što je muškarac bez brkova" još više vrijedi "što je Bog bez brade". Osim što smo tome svjedočili gledajući bradatog Stvoritelja na pročeljima, nadvratcima, ikonostasima, oltarima i dr., Dario nam je priredio iznenađenje za kraj. Iz katedralne riznice, samo za ovu prigodu, izvučene su matrikule triju bratovština - sv. Barbare, sv. Duha i sv. Ivana na kojima se nalaze minuciozni prikazi Svevišnjega. Turu smo završili u krstionici u koju smo svi jedva stali, diveći se Jurjevom Bogu Ocu i, naravno, njegovoj bujnoj bradi.

Nedjeljno jutro, 22. veljače bilo je posvećeno jednom pomalo zaboravljenom šibenskom velikanu - arhitektu Ivanu Vitiću, čiju smo 109. obljetnicu rođenja također proslavili ovom prigodom. Tko je bio "Vitić: Ivan, Ivo, Đovani" otkrila nam je Zlatka Rodin, a start je bio na Poljani ispred Vitićevog čuda koje je danas dom Gradskoj knjižnici. Zlatka nam je otkrila detalje iz Vitićeva djetinjstva i mladosti, njegovu obiteljsku pozadinu i anegdote iz privatnog života dok smo šetali do njegove rodne kuće, kao i do kuće u kojoj je proveo posljednje šibenske dane. O tragu koji je ostavio u samom tkivu gradu, kao i onome što je prethodilo tim zdanjima, pričali smo na Poljani, ispred Osnovne škole Fausta Vrančića i naravno, na obali, ispred kompleksa kojeg čine Hotel Jadran, Kino Šibenik i zgrada Županije. Tom smo prilikom vidjeli slike Vitićevih šibenskih ostvarenja koja se nalaze izvan područja gradske jezgre, ali i nacrte nekih neostvarenih projekata. Povela se i zanimljiva diskusija i skovalo nekoliko planova vezanih za jačanje promocije lika, djela i nasljeđa ovog karizmatičnog predstavnika hrvatske moderne arhitekture.