U srijedu 8. travnja naši članovi sudjelovali su na stručnoj edukaciji o šibenskim tvrđavama. Edukacija je plod suradnje s JU Tvrđava kulture, čiji nas je stručni dvojac, Josip Pavić i Andrija Nakić, ugostio na tvrđavi Barone. Kako lokacija i nalaže, edukaciju smo započeli prisjećanjem na lik i djelo Christopha Martina von Degenfelda, prekaljenog ratnika s iskustvom iz Tridesetogodišnjeg rata, čiji je dolazak u Šibenik bio veliko „pojačanje“ za lokalne snage pred osmansku opsadu. Sa zidina s kojih „puca“ možda i najbolji pogled na Šibenik, dvojac nam je lijepo dočarao atmosferu koja je u gradu vladala početkom Kandijskog rata. Dolaskom raznih vojnika te izbjeglica iz neposredne okolice, unutar zidina odjednom se našlo mnogo više ljudi nego što ih je Šibenik, već otprije najnapučeniji u Dalmaciji, sa svojom infrastrukturom mogao primiti.

Edukaciju smo nastavili na tvrđavi sv. Ivana, gdje nam je pažnju najprije zaokupila (najvjerojatnija) lokacija istoimene crkve, kojoj i sama tvrđava duguje svoje ime. Potom smo se uputili do prsobrana gdje nam je spomenuti dvojac na vrlo živopisan način predočio položaj osmanske vojske u neposrednom šibenskom zaleđu te sve logističke zgode i nezgode s kojima se ta jaka sila od dvadesetak tisuća pripadnika suočavala. Posjet sv. Ivanu završili smo evocirajući u detalje noć s 8. na 9. rujna 1647. god., kada su napadači, pod vodstvom paše Tekelije, poduzeli najžešći napad na Šibenik, srećom bez uspjeha.

Razglabajući o (možebitnom) pravcu kojim je tijekom ratnih operacija išla (polu)utvrđena linija za komunikaciju i snabdijevanje između tvrđava sv. Ivana i sv. Mihovila, konačno smo stigli i do te, najstarije šibenske „fortice“. Premda tvrđava sv. Mihovila nije toliko zanimljiva iz perspektive Kandijskog rata, „materijala“ nam nije nedostajalo te smo se osvrnuli na mnoge slojeve koje ova tvrđava, rušena i građena nemali broj puta tijekom svoje povijesti, sadržava. Neki od njih, izgleda, sežu čak i do vremena ranosrednjovjekovne hrvatske države. Trosatna edukacija tako je završila raspravom o idejama za buduću interpretaciju bogate šibenske baštine povezane s tvrđavama, kojima su i naši članovi, temeljem svojih iskustava „s terena“, mogli pridonijeti.

Premda smo već bili upoznati s mnogim informacijama i pričama o šibenskim tvrđavama, na ovoj stručnoj edukaciji dodatno smo produbili znanje, ponajviše zahvaljujući međusobnoj razmjeni ideja, a sve kako bismo našim budućim gostima još zornije mogli približiti bogati šibensku fortifikacijsku baštinu te presudne kolovoške i rujanske dane 1647. god. nakon kojih su Šibenčani izašli kao pobjednici. Ovim putem zahvaljujemo JU Tvrđava kulture koja nam je omogućila i poklonila ovu edukaciju povodom 20. rođendana naše Udruge, a posebno njezinim zaposlenicima Josipu Paviću i Andriji Nakiću na trudu i izdvojenom vremenu. Veselimo se i budućim suradnjama!