Već tradicionalna Zelena dječja tura u suradnji sa OŠ Faust Vrančić održana je 27.04. u popodnevnim satima.                                                        Školarci, ovaj put učenici 4B razreda, bili su naši vodiči u otkrivanju zelenih oaza njihovog i našeg starog grada. A tko je bolji da prihvati taj izazov koji smo im postavili nego klinci kojima je stari grad prošireni dom i dvorište za igru. Naši četvrtaši su odlično svladali zadatak i pokazali da dobro poznaju svoj grad, čak kad je u pitanju bila potraga za nekim manje poznatim i možda većini ljudi neprimjetnim zelenim detaljima.  Polazeći od svima dobro poznatog perivoja Roberta Visania - našeg Đardina, uputili smo se prema vrtu samostana sv. Frane, da bi završili u vrtu sv.Lovre. Na toj ruti dobro poznatih gradskih vrtova trebalo je otkriti i neke manje, često usamljenije i skrivene zelene detalje, ali isto tako vrijedne elemente u gustom kamenom tkivu našeg srednjovjekovnog Šibenika. I taj zadatak naši školarci su odlično savladali, odmah su se sjetili stare gospođe murve kraj crkve sv Nikole koju su obgrlili prestenom isprepletenih ruku i svojim smijehom slušajući priče o njenom porijeklu i starosti. U susjedstvu smo pozdravili i visoku platanu koja desetljećima usamljeno pruža hlad svojim građanima dok prolaze obalu.  

Zatim smo zašli dublje u stari grad jer smo odlučili da entuzijazam i veselje koje su nam djeca pružili zaslužuje biti nagrađeno pa smo ih poveli do jednog tajnog vrta, skrivenog od očiju prolaznika i zaboravljenog u svom miru i spontanom rastu biljaka koje su prekrile čitav vrt. U jednom trenutku svi skupa smo se osjećali kao da smo u nekom drugom gradu ne vjerujući da takav vrt postoji u našem gradu. Nećemo vam puno više otkriti o vrtu u nadi da i dalje ostane skriven i mističan na otkrivanje nekoj drugoj djeci.

Slijedeći zelene tragove po starom gradu hodali smo i kroz život Roberta Visiania. Kolegica Zlatka postepeno je plela priču o našem slavnom botaničaru pri čemu su joj djeca pomagala čitajući razna pitanja koja smo im podijelili na papirnatim pločicama i na koja su trebala dobiti odgovor. Robiju, kako ga sad već od milja zovemo tijekom naših zelenih druženja počast smo odali popevši se do njegovog počivališta na groblju sv. Ane gdje smo u hladovini spokojnih čempresa, bar onih koji su još preživjeli radikalno proljepšavanje starog groblja, uživali u pogledu na grad i rijetke vrtove goričkih kuća.              Naše zajedničko druženje završili smo, a gdje drugdje nego u zelenoj oazi mira sv. Lovre gdje smo uz miris proljetnog bilja osvježenje pronašli u čaši svježe šibenske vode Malih Divova.

Zlatka Rodin i Dražena Perkov, vodiči ove ture, zahvaljuju se OŠ Fausta Vrančića na suradnji, a posebno učenicima 4B razreda s kojima smo s radošću otkrivali Floru Dalmaticu našeg starog, kamenog Šibenika.