Suhozidno prvenstvo Hrvatske 999!

Na otoku Zlarinu, tik uz crkvu Uznesenja Marijina, 25. travnja 2026. održano je 9. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – dan u kojem su se sudarili težina kamena, tvrdoglavost tradicije i… poprilična količina smija.

U organizaciji Udruga Tatavaka i Dragodid, uz domaćinstvo Turističke zajednice mjesta Zlarin, okupilo se 12 ekipa spremnih zasukati rukave. Zadatak je bio jasan: svaki tim dobiva svoja dva metra “poda” i mora podignuti zid u tehnici duplice – s dva lica, bez kapi veziva, samo uz pomoć ruke, oka i dobre procjene.

I dok su neki možda došli pokazati znanje, ekipa UTV Mihovil došla je pokazati nešto drugo – da ni težina kamena ni podignute obrve sumnje ne znače puno kad se slože volja i zajedništvo.

Jer, budimo iskreni – nije bilo lako.
Bilo je puno velikog kamena. Onog što te pogleda i kaže: “Ajde, digni me ako možeš.”
A sitnog? Pa… taman toliko da ga na kraju treba posuditi od susjeda.

Tu na scenu stupaju naši pravi junaci ove priče – kolege iz ekipe “Brankanela” sa Zlarina, koji su uskočili kad je trebalo podići ono što baš i nije bilo “lagano kao perce”. A kad je ponestalo sitnog kamena za završne detalje, ekipa OPG Kanat s Raba je elegantno riješila stvar. Jer suhozid nije samo slaganje kamena – to je lanac povjerenja od dva metra po ekipi.

Naša ženska ekipa – Diana Bolanča, Sandra Grgas, Merica Mikuličin i Zlatka Rodin,– bila je jedina potpuno ženska ekipa na terenu. I dok su neki možda sumnjali (jer, naravno, žene i kamen… 🙄), cure su pokazale da se i bez “rezervnog člana za odmor” može izgurati do kraja. Iako, za dogodine – možda ipak jedna zamjena, čisto da se može popiti gutljaj vode bez kalkulacija.

Imale smo mi  iskustvo iz prethodnih godina – Zlatka i Sandra sa 10. mjesta (2020.), Merica s 9. (2020.), a Diana kao nova snaga – cilj nije bio samo sudjelovati. Cilj je bio složiti zid! I složen je.

Na kraju dana, zid dug 24 metra, visok 1 metar i širok 80 centimetara stajao je tamo gdje prije samo dva sata nije bilo – ništa. Samo krš, sunce i ideja.

A naš rezultat?
Deveto mjesto.
Na 9. prvenstvu.
Za ekipu na poziciji 9.

Matematika možda nije savršena, ali simbolika jest – “Prvenstvo za nas 999”.

I još slađe – podijeljeno 9. mjesto s ekipom “Sina i zlikovci”. Jer kad već dijeliš zid, red je podijeliti i rezultat.

Pobjedu je i ove godine odnijela ekipa “Paskal” iz Konavala – treći put zaredom, zasluženo! Ali ovo natjecanje nikad nije bilo samo o prvom mjestu.

Radi se o onom trenutku kad kamen “sjedne” na svoje mjesto.
Kad susjedna ekipa pruži ruku.
Kad shvatiš da gradiš isto što su gradili naši stari – iz potrebe, iz tvrdoglavosti i iz ljubavi prema zemlji koja nikad nije bila laka.

I možda najromantičniji dio svega? Taj zid sad stoji uz put, tih i čvrst. I šapće svima koji prođu…. Jer ako išta vrijedi u kamenu, onda je to priča koju nosi.

Zahvala velika domaćinima i organizatoru uz poruku, vidimo se i dogodine.