Pričam baštinu, živim baštinu II

PRIČAM BAŠTINU, ŽIVIM BAŠTINU II

Dubrovnik - Ston 10.01- 12.01.2025.g

1.dan

Ovu godinu počet ćemo radno-studijski-edukativno, i to u Dubrovniku i Stonu.

Nas je 26, članovi UTV "Mihovil" Šibenik. Nisam iz Šibenika, ali tu sam 'ko iz pjesme: Evo mene među svoje! Vozi nas Katarina iz Pražen busa.

Nakon Pelješkog mosta skrećemo prema vinariji Vukas .

Prepoznatljivosti Pelješca su kamenice, masline, sol i vino.

Sve to, i više od toga, ponudio nam je Dubravko Vukas, zvan Dubo, jedan od vlasnika vinarije Vukas.

Kušanje vina započeli smo domaćim rakijama i likerima. Uz dobre zalogaje svježih kamenica, domaćih maslina, prvoklasnog sira i pršuta, kušali smo pjenušac, rukatac, pošip i dakako plavac mali, kao barrique i riserva varijanta. Sve je to Dubo, popratio pričom i objašnjenjima. Nije on samo sommelier, nego i vlasnik vinograda i vinarije. On i njegov brat sudjeluju i žive cijeli proces nastanka ovih božanskih nektara.

Nakon ove ugodne pelješke edukacije, nastavljamo prema Dubrovniku, na Lapad u hotel Lero. Ali usput pravimo jednosatnu posjetu Arboretumu. Fotke su nam tu sjajne!

Kasno popodne imamo dogovorenu tematsku turu s vodičicom Vesnom Barišić.

Tura se zove Miris žene, i nije vezan za gastronomiju, nego za položaj žene u Dubrovačkoj republici. Prolazili smo kroz Grod pored najpoznatijih građevina, spomenika, mjesta slušajući našu zabavnu i entuzijastičnu kolegicu. Ona si je zaista dala truda osmisliti i napraviti ovu turu. Zasigurno je provela sate i sate u dubrovačkom arhivu, tražeći podatke, mahom u sudskim spisima vezane za žene.

Nakon ture vratili smo se u hotel, na predobru večeru.

Nakon gastronomskog experienca, popili smo pićence u baru hotela. Osoblje hotela, restorana, bara su za sve pohvale. Kad naš čovik 'oće...?!

2.dan

U subotu, kiša nas je pratila od ranog jutra. Sva srića, ne zadugo, dovoljno da vidimo i da ovjekovječimo kišni Dubrovnik.

Drugi dan edukacije započeli smo arheološkom turom sa našim dubrovačkim kolegom Đivom. Poveo nas je Zlatarskom ulicom, na Prijeku, koja ima najmanje skalina, preko Pelina, do Minčete, do ostataka ljevaonice topova uništene u potresu 1667.g..

Za lakšu orijentaciju, te su arheološke iskopine smještene ispod košarkaškog igrališta koje je još prije nekoliko godina postalo megapopularno.

Tematske ture idealne su za otkriti skrivene dragulje nekoga grada, mjesta, lokacija.

Đivo nas je poveo uličicama na Prijeku, koji su zaista daleko od megapoznatih lokacija u Dubrovniku. Ušli smo u Minčetu, na ulaz, koji nas je odveo u Gornje i Donje kazamate u kojima se nalaze ostaci ljevaonice oružja.

Država koja se klela u miroljubivost i nezavisnost bila je veliki proizvođač oružja od 1545. do 1667.g. do Velike Trešnje.

Prije je ta ljevaonica bila na Revelinu i tu je tada radio Ivan Rabljanin.

Dubrovačke zidine iz bilo kojeg kuta nude totalno drugačiju perspektivu Raguse.

Prošli smo kroz kazamate Minčete, kroz predziđe između Minčete i Bokara, pa po Bokaru.

Apsolutno neuobičajeni turistički putevi.

Većina ovih lokaliteta je otvorena između 2018.-2022., pa kaže Đivo, ni mnogi lokalci nisu ovuda još prošli. Dovoljno da nas dodatno zaintrigira. Skriveni dragulji.

Đivo je pričao, pokazivao skice, iznosio podatke o količini, veličini i uspješnosti topova i pušaka.

Dometi topova koji su se proizvodili u Minčeti su bili cca 300m.

Lokalitet Na Andriji je smješten u jugozapadnom dijelu povijesne jezgre, uz potez gradskih Zidina. Do Velike Trešnje tu se nalazili benediktinski samostani sv. Andrije i sv. Marka. Svi ti objekti stradali su u potresu i nikad nisu obnovljeni.

Nakon 2,5 sata duge ture, zasluženo smo otišli na kavu na Luži, u kafić u kojem je u sezoni lutrija naći stol.

Pohvala ugostiteljima u Dubrovniku. Svi računi u kafićima i restoranima su umanjeni za 30%!

U najstarijoj europskoj apoteci, u samostanu Male braće nakupovali smo se popularnih krema za lice, ruke, usne koje se još uvijek proizvode tu u ljekarni. Sviđa mi se jer je ambalaža vintage. Nisu poklekli sjaju i blještavilu modernih pakiranja sličnih kozmetičkih proizvoda.

Popularna je to turistička, shopping Meka.

Poput naših turista, i mi smo htjeli iskoristiti slobodno vrime između ručka i večere. Uzeli smo aplikaciju Escape room, igru otkrivanja Dubrovnika. I zaista, zaista se ludo proveli, u potrazi za rješenjem ove igre. Nakon sat vremena, odgonetajući odgovore na poznatim dubrovačkim lokacijama, pronašli smo riješenje: VRIJEME NE ČEKA NIKOGA!!!

3.dan nas je probudila škura bura, brrr!

Nakon doručka, vozimo se prema Stonu, gdje nas čeka kolegica Dalia.

Plan je obilazak Stona, solane i šetnja po Zidinama. U solani kupujemo sol, puno soli, puno, puno soli! A kako i ne bi, kad je to prirodno proizvedena sol. Godinama doma koristim samo ovu sol iz Stona.

Najhrabriji se penju po Zidinama. Mislili smo da ćemo morati ubaciti kamenje u džepove, da nas bura ne otpuše. Ali ne damo se mi ...!

Nakon dvosatne ture, crvenih obraza i hladnih ruku idemo u Bacchusa. Počinjemo ručak s krepkom juhom od kamenica! Vridilo je, po buri šetati i dobro ogladnit!

Nakon našeg posljednjeg ručka na ovom putovanju, uputismo se doma, nas dvi u Split, nekolicina u Zadar, a većina u Šibenik.

Treba još i glasati!

I 3.dan bio je pun smija, učenja, druženja, tisuće fotki, bogate trpeze i dobre vibre.

Valja sad sva tri dana procesuirati i rekapitulirati. Potrajat će...