NP Krka - 4. dan edukativnog posjeta

 

Stigli smo u dogovoreno vrijeme 8h u mjesto Rupe (koje je nalazi svega desetak minuta od Skradina) s desne strane Krke (odmah smo ustanovili da se strane određuju po toku rijeke, sjever i dalje nismo odredili). S našom već uhodanom vodičicom Doris krenuli smo biciklističkom stazom M-2 uzbrdo kroz polja i šume (lagani i hladovit uspon od 45 minuta) do raskrižja za vidikovac Rogovo.

 

Nakon još nekih pola sata hoda prema Rogovu stižemo na obećanu coffee pauzu uz najljepši vidikovac na otok Visovac. Pogled oduzima dah s koje god strane se okreneš. Vidikovac Rogovo je napravljen na klisuri koja se nadvija nad kanjonom rijeke Krke na vrhu tjesnaca i čini se idealnim za gradnju obrambene tvrđave. Pretpostavka je da je ista nekoć postojala iako nemamo stopostotnih vidljivih dokaza niti ostataka. Na Rogovu odrađujemo zajedničku sliku (ovog puta cheese postaje Ro-go-vooooo) i nastavljamo put Dračevice. Doris nas upozorava da slijedi vojnički marš.

 

Dok se mi razmišljamo što je to već ravno stupamo ko prava četa po ravnoj i suhoj visoravni na kojoj nam najveći žbunj doseže do struka, zemlja je raspucala od vrućine i nestašice vode, sunce je u zenitu i sve nekako podsjeća na Wild West. Zalihe vode se opasno troše, a svi mjere koliko su točno već popili, a koliko im ostaje. Nakon nekih sat vremena dolazimo do Dračevice, na rubu smo još jedne klisure i očajnički tražimo malo hlada. Nekako nam se ne da raditi pauzu ovdje, odlučujemo da se spuštamo dolje prema Roškom slapu u nadi za malo hlada. Neki putem padaju, neki klize, treći marširaju naprijed, više ni ne znamo gdje hodamo, ali noge same vuku naprijed.

 

Napokon stižemo u kotlinu, nalazimo se na Roškom slapu i pogled puca na veliki slap. Preeeekrasnooooo! Slike, slike i slike! Nažalost i dalje nema hlada pa se ne zadržavamo previše već obilazimo Roški s gornje strane poviše polja i izbijamo na cestu oko 13h. Smiješi nam se kafić Panorama, hlad, voda i WC. Ispijamo nekoliko litara vode, zatim kavu, pa pivu i sve po potrebi, a srce i glava bubaju još nekih dobrih pola sata. Prohodali smo 12.1 km!!!

 

Malo prije 14h po nas stiže Krkin minibus (koja sreća što ne moramo više pješačiti) i krećemo na iščekivano predavanje o flori i fauni NP Krka u edukacijskom centru Laškovica. Vodiči smo pa imamo sto pitanja i ideja, na neke smo dobili odgovor, a na neke još ne. A što smo saznali? Saznali smo da je šuma u NP Krka sačinjena od 3 dominantne vegetacije - hrast medunac, crnika i jasen. Saznali smo da se od smričke radi rakija, a od drače med i čaj. Na stijenama se nalaze biljni endemi raznih vrsta zvončića i gospin vlasak (ili gospina kosa) koja se tako zove jer ne upija vodu i nikad se ne smoči. Na rijeci nailazimo najviše na biljke trske i lopoča (čije se sjemenke mogu koristiti i za proizvodnju kave.) Cvijet koji se vidi na sredini šetnice Skradinskog buka kad zaljubičasti livade je ciklama i radi se o dvije vrste istog cvijeta od kojih jedna cvijeta na proljeće, a druga na jesen.

 

U parku ima 229 vrsti ptica. Najčešće možemo vidjeti velikog vranca ili čaplju, a grabljivica je sve manje pa je Bjeloglavi sup zadnji put viđen 60-ih godina i danas ga ima samo na Cresu. Od riba postoje tri stenoendema Visovački glavočić, Zlousta i Visovačka pastrva. Pastrve žive u gornjem, hladnom toku Krke, a u donjem se najčešće vidi Ilirski klen. Od vodozemaca je najzanimljivija Čovječa ribica koja živi u špilji Miljacka i koja navodno može preživjeti 30 godina bez hrane! Gmazovi su nam također zanimljivi, jer su velike šanse da ugledamo zelembača (ako mu je vrat plav onda ga ne dirati, jer to je mužjak u tijeku parenja) ili vodenu zmiju (bjeloušku ili ribaricu). Kravosas je najveća zmija u Europi (2 m), ali je dobroćudna i neotrovna. Poskoka se moramo bojati samo ako hodamo kroz krš, jer on ne ide blizu vode. Kornjača ima kopnenih i vodenih, a zanimljivost je da im spol ovisi o vanjskoj temperaturi. Ako je temperatura 30-31° C gnijezdo je miješano, ako je temperatura viša od tog na svijet dolaze ženke, a ako je niža mužjaci.

 

Šetnjom po NP Krka ćemo zasigurno vidjeti neke kukce od kojih je najatraktivnije vretence i to vrsta koja se zove Modra konjska smrt! Navodno su poprilični grabežljivci, a u vrijeme parenja se spajaju u oblik srca. Od sisavaca imamo 46 različitih vrsti. Vidru ćemo vidjeti samo na Manojlovcu gdje je voda najhladnija i najčišća, a šišmiši žive u špiljama. U špilji Miljacka ih ima čak 10 000! Uglavnom flora i fauna parka je neopisivo bogata, a mi imamo još nemali broj pitanja oko očuvanja te nevjerojatne biološke raznolikosti. Današnji dan je bio iscrpljujući, ali i očaravajući. Ovim izletom smo pokrili obje strane srednjeg toka Krke i sad smo spremni i orni za otkrivanje gornjeg toka sljedeći tjedan!