Kornati

Izlet na Kornate

20.10.2024.

Želja je postojala odavno. Prije 2-3 tjedna gledah nešto o ŠI-KN županiji i promislih: Pa trebalo bi otići na Kornate, u NP. I onda nekim čudom par dana nakon, čitam mail šibenske udruge vodiča. Organizira se izlet na Kornate i tako bi se obilježio kraj sezone. Imala sam nešto upisano na taj datum, ali odlučih otići. Jer, ako ne sad, moglo bi biti 'ko zna kad.

Bilo mi je drago kad je stigla obavijest iz da mogu ići i nečlanovi Udruge. Prošlu nedilju, iz Splita se uputismo za Murter. Uranili smo (oni šta dolaze iz najudaljenijeg mista uvik dođu najranije), malo se osvrnuli po mistu  i dakako, sili u kafić. Naš brod, imenom Torcida, još nije pristao. A bilo nam drago, posebno mojim suputnicama, šta se brod tako zove. Evo nas među svoje!

Bližilo se 9 h i počeli Šibenčani pristizati. Uto pojavio se i brod. Vrlo brzo isplovljavamo, a za sriću i dobro more nazdravljamo domaćim, tradicionalnim likerima.

Nas je 17 iz Udruge, a uz kapetana Franka, s nama je Vodič-mornar-kormilar-vlasnik otočića. Dan je bio predivan, pa i prognoza je to navjestila. Jutro je bilo pinku hladnjikavo, pogotovo za nas nespremne, ali poslije se to razvilo u predivan sunčan dan.

Nakon isplovljavanja, Vodič nas je uveo u priču o Kornatima. Danas nisu svi otoci Kornata u okviru NP. Samo 89 od njih 152 su u NP. Danas u NP radi 21 restoran. O cijenama u njima nije puno zborio, samo je znakovito pogledao visoko u nebo.

Prije su se Kurnatari, vlasnici Kornata bavili se stočarstvom, naravno mahom ovcama, te se bavili maslinarstvom i vinogradima. Ali turizam je donio brži i lakši dotok novca, tako da je od sve te poljoprivrede ostalo maslinarstvo i uzgoj ovaca u puno manjoj mjeri, nego ranije.

I dalje, na svim otocima žive ovce, osim na Smokvici, što mi je čudno, jer na tom otoku postoji izvor vode.

Ime Kornatski otoci su dobili po najvećem otoku koji se i zove otok Kornat, te danas pripada 12 familija. Na njemu ima 8 bunara. Voda je vječni otočki problem. Na tom otoku, u poju Trtuša ima 5000 maslina.

Naravno da Splićani i Nijemci slušaju Vodiča otvorenih usta, jer svi ostali su na Kornatima bili stotinu puta. Nijemci uživaju, zahvalni vodiču za svaku rič. I Splićani uživaju, slušaju vodiča, ali imaju pitanja i podpitanja.

Suhozid odmah do mora služi da ovce ne idu u more. Naš vodič nam je spomenuo da je manjak janjaca jer čagljevi rade štetu. Nakotilo ih se na Kornatima. Čak ni lovci ne mogu puno pomoći.

Čak su ih pokušali i trovati, ali otrov je bio opasnost za ovce.

I sad kad zatvorim oči i pomislim na Kornate, prva slika je plavo, plavo more i bile stine. Ne mogu ulaziti u stručne opise, ali te stine su nešto drugo nego stine na Hvaru, Braču, Šolti... Često su mi te stine koje tvore čudnovate oblike poznate kao Sfinga, Ljuti čovik..., izgledale ka' da se Velebit spustio u more.

Iskrcali smo se na otok Mani, 'di se još 1959. snima film Pobješnjelo more. Kulise za film su napravljene od kamena i taj set se nalazi na vrh brda. Ne da je pogled fotogeničan, instagramičan, to je top misto za fotkanje. Nije čudo da su producenti izabrali baš tu misto za snimanje. Sva srića da to snimanje nije bilo u ovom tisućljeću jer bi ovde svakodnevno bilo horda influencera,instagramera, Tik-Tokera...

Naš posjet otoku je trajao skoro sat vrimena, dovoljno za ulovit sve najbolje pozicije za sliku. Otok je divan. 

Na putu prema Mani prošli smo pored Velikog Žakna, pored vale 'di se još nalazi spomen ploča dici, izbjeglicama iz Bosne za vrime 2.svj. rata koji su tu čekali brod za El Shatt. Engleski bombarder je falija i bacio bombu na njih.

Prošli smo pored Klobučara, 'di je dubina fascinantnih 105m, a visina krune 85m. Kasela 100m dubine i majušnih 25 m visine krune.

Putem smo vidili malešnu, ali vrlo poznatu crkvu Gospe od Tarca. Svake prve nedilje u srpnju održava se procesija s brodovima. Mora da je to biblijski prizor, desetci brodica u vali ispod crkvice.

Nakon photo-sessiona na Mani, vratili smo se u okrilje Torcide, 'di nas je dočekao ručak, pečeni brancin sa najboljom krumpir salatom, ikada. Zalili smo vinom i zaista guštali u ručku. Hvala kapetane, koji je uz to i kuhar i chef! Uvik su ljudi na Kornatima morali biti i ribari, i mornari, i poljoprivrednici i kuhari, da bi mogli preživiti.

Dok smo ispijali bevandu nakon ručka, već smo se lagano uputili prema Murteru. Sad smo siti, nismo žedni, a kapetan nudi i sladoled! Čime smo mi zaslužili ovakav dan?!

Šta smo se više približavali kopnu razgovor je postao intenzivniji, a smijeh glasniji. I eto nas opet u Murteru.

Cili dan pune oči ove lipote. Hvala vam Kornati!

Hvala upravi NP Kornati, koji su nam omogućili ovaj izlet, koji je bio ugodan, edukativan i inspirativan.

Hvala Udruzi, a posebno Zvončici na ideji i organizaciji!