Kći mora

Legenda kaže da su koralji bili cvjetovi koji se okamene čim ih se izvadi iz mora, a prema predajama mnogih naroda, božanska bića i upravo im je to božansko podrijetlo podarilo njihovu ljepotu.

Prema antičkoj legendi koralj je nastao kada je Perzej odsjekao Meduzi glavu i bacio je u more gdje su se alge prekrivene njenom krvi okamenile i postale koralji.

Ime potječe od grčke riječi Korallion što znaći Kći mora. Ta prekrasna živa bića koja se hrane planktonom ( ne biljke, kao što se mislilo sve do 18. st.) odmah nas asociraju na otok Zlarin i njihovu 600 godina dugu tradiciju izlova koralja. Zlarinjani su jedini poznati lovci na koralje prije 1412 godine. Lovili su po Jadranskom moru sve do rta Oštro, te u Jonskom moru sve do rta Matapan u Grčkoj.

E pa kako je to funkcioniralo davnih dana kada nije bilo ronilačke opreme? Mora se reći, Zlarinjani su bili domišljati pa su tako smislili/izmislili INJŽENJ (i danas kažemo injžinjati kad nešto smislimo sami), a to vam je u biti bio drveni križ cca 6 metara dužine i 4 metra širine, po sredini križa vezao bi se težak kamen kako bi isti pomogao križu da potone na dno. Na vrhove križa stavila bi se mreža. Injženj bi se vukao po koraljnom grebenu uz pomoć morskih struja, grančice koralja bi se zapetljale u mrežu, pucale, te su ih tako izvlačili na površinu.

U Jadranu živi pedesetak vrsta koralja, a najpoznatiji je upravo crveni koralj iz roda Corallium rubrum. Rastu jako sporo, u prosjeku centimetar godišnje, pa im treba desetak godina da narastu do veličine kada ih je dozvoljeno vaditi. Zagrijavajući koralj na visokoj temperaturi on mijenja boju, tj. pobijeli i to je pokazatelj da se radi o pravom koralju. Nekada su stare Zlarinke stavljale djeci koraljne narukvice ili ogrlice jer su bile indikator eventualne povišene temperature.

A kad već spominjemo i nakit, evo ukratko da spomenemo  i sam proces obrade koralja za izradu nakita. 

Sam proces trajao je nekoliko dana. Prvo se grane režu pomoću kliješta na manje komadiće. Zatim pomoću brusnog kamena ti se komadići koralja oblikuju u željeni oblik. Slijedeći korak je na tim oblikovanim komadićima napraviti rupicu, odnosno probušiti ih pomoću drvenog lûka i dijamantne igle. Zanimljivo je da se na vrh igle stavlja bajam/mendula kako igla ne bi klizila. Ovaj stari način bušenja ostao je do dan danas kao najefikasniji način. Ovdje je jako bitno pri bušenju zalijevati koralj hladnom vodom kako ne bi pukao jer je jako osjetljiv materijal za raditi.

Zatim se oblikovani i probušeni komadići koralja poliraju, stavljaju se u vreću sa plovučcima (vrsta kamena), te se trljaju u vreći. Ovaj proces obično je trajao dva dana i to su radile žene. Nakon što je koralj ispoliran slijedeća dva dana prao bi se i namakao u drvenim kadicama sa vodom kako bi nestali i posljednji tragovi prljavštine (opet ženski posao). I tek nakon cijele procedure kada imamo lijepo oblikovane, ispolirane i čiste komadiće koralja, isti se selektiraju po veličini, obliku i boji i tada se može početi izrađivati nakit.

Ovo je samo mali dio priče o koraljima i Zlarinu, pa možda uslijedi i nastavak nekom drugom prilikom.

Marina Garma Zemunik