NP Krka - 6. dan edukativnog posjeta

NP Krka - 6. dan edukativnog posjeta

- Poučno-pješačka staza Manojlovac

- Poučno-pješačka staza Rimski put

- Obilazak arheološkog lokaliteta Burnum

- Stručno predavanje „Kulturnopovijesna baština Nacionalnog parka 'Krka'“

- Poučno-pješačka staza Bilušića buk

Kretalo se jaaako rano kroz jutro, iz Zadra, Vodica, i od ušća gdje Krka prvi put poljubi more (iz Šibenika), kroz Bukovicu, prema mjestu sastanka. Ovaj put je to početak staze za Manojlovački slap.
Tamo gdje Krka pravi nagli zaokret, ruši se slap Manojlovac, pokušala nam je slikovito objasniti Doris, naša svakodnevna vodičica.
Tu i tamo, misleći da mi znamo gdje i kamo idemo, Doris nas mora upozoriti da ne idemo onamo kamo smo mi zamislili već po njenoj zamisli. Zna Doris da najbolje treba ostaviti za kraj. Dakle krenuli smo prema carskom vidikovcu, mjestu s kojeg su Franjo Josip i Sisi promatrali slap (može bit' da su mu se i divili, tko će ga znati). Kako god bilo, došlo je do diskusije o tom da li je Sisi bila prisutna ili ne, jer izgleda da je ona u to vrijeme bila negdje drugdje i da nije pratila dragog svog na ovom putovanju.
Pada fotka i nastavljamo Rimskim putem, do podnožja slapa. Dolazimo do ruševina starog mlina, koji je obrastao bršljanom i djeluje kao neki filmski set u prašumi.
Iako je odlično vidjeti slap s vidikovca, nije ni približno spektakularno kao spustiti se dolje u podnožje. Ostali smo opčinjeni, ova je lokacija prava senzacija!
Rado bi ostali malo dulje u podnožju i istraživali neke stazice, koje su nas zvale, ali očito ćemo se morati vratiti jer treba ići dalje.
Nisu nam usponi više tako naporni. Iskusna smo mi ekipa postali, s pristojnim brojem kilometara u nogama osvojemih zadnjih dana, ali i sa štapovima za hodanje naoružani.
Slijedeći Doris i njene savjete, opraštamo se od Manojlovca i vozimo se kratko do Burnuma.
Moram priznati da meni Burnum zvuči kao turska riječ pa sam to upisala u google prevoditelj. Prevoditelj kaže da burnum znači moj nos.
U Burnumu smo se UGODNO družili s arheologom Joškom Zaninovićem.
Ovaj rimski lokalitet nije baš patio od zubobolje pa ga je zub vremena prilično dobro poštedio, tj. lokalitet je prilično dobro očuvan. Svašta nešto zanimljivog i poučnog smo čuli i naučili iz interesantne priče gosp. Zaninovića.
I riješili smo onu prethodnu dilemu o tom da li je Sisi bila ili nije bila. Bila je! A na Skradiskom buku je bila makar 5 puta, tek toliko da znate.
Ipak, čini mi se da je najcool bila priča s žetonima i javnim kućama.
Sve što je lijepo, kratko traje, pa tako i druženje s gosp. Zaninovićem.

Idemo dalje, do Bilušića buka, preko Radućića i zaseoka Burze. Kratkom stazom se spuštamo do vodopada, uživajući u svježini koju pruža zelenilo gustog raslinja, prolazeći uz odlično sačuvanu i izuzetno atraktivinu “mrtvu sedru”.

A na kraju staze nas dočekuje malo jezerce i Bilušića buk. Prizor koji nam je oduzeo dah. Kao da smo, nekim čudom, zalutali u dio tropske džungle.

Najbolji od svih dana do sad. Kaže Doris da će slijedeći izlet, dan 7, biti još bolji. Pa zar je moguće nešto bolje i ljepše od ovog danas?

Treba li reći da smo i današnji izlet „začinili“ nekakvim pićem - danas „kod Pere“ u Radučiću.

Sigurna sam da je svatko pomislio kako će se sigurno jednom vratiti do podnožja Manojlovca i do Bilušića buka.

Grupama koje vodim po Skradinskom buku, i koje su naravno uvijek oduševljene, uvijek kažem da su vidjeli manje od 5%, od svega što NP nudi, da Krka nudi još puno prekrasnih lokacija...

Pojma nisam imala o skrivenim ljepotama najdraže nam Krke. Nema potrebe za putovanje u egzotične destinacije kad mi sve to imamo tu, između Bukovice i Promine.

Napisano 01.07.2020, autor UTV Mihovil Šibenik

Nazad